DIVLJI SIRAK

divlji sirak, piramidalni sirak, koštrava, perika, piramidasti sirak, kukuruzar, koštan

Potencijalna pojava rezistentnosti: zbog visoke učestalosti pojave divljeg sirka u poljoprivrednim usjevima i zbog učestale primjene herbicida kao glavnog načina suzbijanja, visok je rizik od pojave rezistentnosti. Divlji sirak je danas u Hrvatskoj dominantan višegodišnji uskolisni korov u okopavinskim kulturama. U svijetu je dokazana rezistentnost divljeg sirka na herbicide različitih mehanizama djelovanja (inhibitori ALS-a (B/2), inhibitori ACCase (A/1), sintetski auksini, inhibitori EPSP sintaze (G/9), inhibitori mikrotubula (K1/3)) u 11 država.

Znanstveni naziv: Sorghum halepense (L.) Pers. (1805)

EPPO kod: SORHA

Opis: višegodišnja uskolisna korovna vrsta. Pripada porodici Poaceae (trave). Biljka razvija snažan podanak iz čijih pupova izrastaju novi izdanci. Vlati su uspravne i glatke. Plojke su široke 1-2 cm s istaknutom žilom u sredini i hrapavim nazubljenim rubom. Sirak je sposoban iz donjih nadzemnih koljenaca stabljike stvoriti takozvano zračno ili potporno korijenje, koje služi kao potpora ili oslonac nadzemnom djelu, ali i prodirući u vršni sloj tla sudjeluje u upijanju vode i hraniva. Divlji sirak pripada u termofilne korovne vrste koje za klijanje zahtijevaju više temperature,  biološki minimum iznosi 10-12 °C. Može rasti na različitim tipovima tala, od pjeskovitih preko srednje teških do glinenih tala (podnosi i zaslanjena tla), iako mu za rast najviše odgovaraju  plodna i lakša tla. Cvate od lipnja do rujna. Prema osobnim zapažanjima, može narasti do 4 m visine. Jedna biljka u sezoni proizvede 1500 – 1800 sjemenki, a masa 1000 sjemenki iznosi 4,5-9,5 g.

Stanište u agroekosustavu: zakorovljuje sve okopavinske (širokoredne) kulture (kukuruz, soju, suncokret, šećernu repu, proljetne povrćarske kulture) i trajne nasade. Kao korovna vrsta učestalo se javlja i na ruderalnim staništima u ruralnim i urbanim sredinama.

Suzbijanje: uglavnom kemijski (herbicidima) i mehanički (međuredna kultivacija, košnja, malčiranje). Rezidualni herbicidi, kao i mehaničke metode, suzbijaju samo biljke koje niču iz sjemena. Za biljke koje su razvile podzemne organe (rizomski sirak) najučinkovitija je primjena odgovarajućih translokacijskih post-em herbicida. Neprestanim ponavljanjem mehaničkih metoda suzbijanja također je moguće smanjiti  populaciju (metoda iscrpljivanja). Ovisno o usjevu kojeg zakorovljuje, u suzbijanju se najčešće primjenjuju inhibitori ACCase: ariloksifenkoskipropionati i cikloheksadinoni, inhibitori ALS-a: sulfonilureja, imidazolinoni i triazolopirimidini te inhibitori EPSP sintaze: aminofosfati. Na lokalitetima na kojima su prisutne snažne populacije divljeg sirka, higijena strništa je vrlo važna mjera suzbijanja.

Uvijek voditi računa o pravovremenom suzbijanju i sprečavanju osjemenjivanja.  

Mogućnost prognoze:  divlji sirak je široko rasprostranjena vrsta u Hrvatskoj. U kontinentalnom dijelu Hrvatske prisutan je gotovo na svakoj njivi. Obzirom da je višegodišnja vrsta, proizvođačima su uglavnom poznate parcele na kojima su prisutne veće ili manje populacije divljeg sirka. Prognoza je moguća kao i za ostale korovne vrste: analizom banke sjemena, metodom solarizacije, sumiranjem toplinskih jedinica potrebnih za nicanje te korištenjem prognoznih modela nicanja (još uvijek nisu dostupni u RH). Za poljoprivredne proizvođače najpraktičnija je solarizacija odnosno pokrivanje manjeg dijela poljoprivredne površine PVC folijom s ciljem povećanja temperatura odnosno poticanja nicanja korova. Na ovaj način dobije se informacija o korovnoj flori na njivi i očekivanoj zakorovljenosti u tekućoj godini (prije nego korovi poniknu u usjevu). Ovo je praktično rješenje za poljoprivrednike da i prije sjetve saznaju koje korove mogu očekivati u polju i tome prilagode mjere suzbijanja.

 
 Dokumenti za preuzimanje:
OSJETLJIVOST DIVLJEG SIRKA NA HERBICID NIKOSULFURON (2018.)
 
 
AKTIVNE TVARI
 
 GALERIJA SLIKA
 
 
  Korov - Sve